Moj prijatelj u dijetinjstvu. Posljednji put smo se sreli u Batajnici prije 13 godina. Sada živi negdje između Zemuna i Novog Beograda. On je neobično inteligentan i vispren, ali specifičan i osebujan lik. Nije htio da grije stolicu učeći, ali je završio gimnaziju bez većih naprezanja. Sin Drage Kovačevića poznatog kninskog direktora i možda najvećeg kninskog gurmana. Koliko li je samo puta otac obilazio knin tražeći sina.Poznat je i po svom kratkom boemskom zaposlenju u najačoj kninskoj firmi. Rođak profesora Rađenovića koji je znao koliko Zoran ne voli da uči pa je svakog iz njegovog društva okarakterisao kao “učenika Marije Terezije”. Poznat je i po iznenadnom prestanku pojavljivanja u javnosti izvjesno vrijeme.
Sjećam se da mi je jednom, sasvim ozbiljan, u razgovoru rekao: “Došli su mi neki rođaci iz Amerike. Idem kući da vidim šta su mi donijeli, ako mi nisu kupili avion, a mogu, sve ću ih išutirati iz kuće.”
Ono po čemu ću ga posebno pamtiti je događaj koji se zbio na času fizike kod profesora Ilije Đujića-Idže. Profesor nam je donio zadaće iz fizike na “ispravljanje”. Bilo je tu različitih ocijena, ali je profesor imao svojih nekoliko kandidata kojima je dao “uzemljenu” jedinicu. Naravno da se tu našao i Cukre, a profesor je to dobro znao, jer je takvih bilo samo nekoliko. Pri prozivanju imena svako od nas je trebao reći koju je ocijenu dobio. Došao red i na Zorana i profesor Idžo čita: “Dobro jeli, Kovačević Zoran.” Ovaj ko iz topa viče iz poslijednje klupe: “Dva!”
“He, he,…ajd jeli neka, donesi zadaću, he, he… ovamo da vidimo mi tu tvoju dvojku.” Mi svi pomrli od straha šta će sada biti, a on savršeno miran, sigurnim korakom prema profesoru, noseći zadaću reče: “Evo dva sam zadatka riješio, a vi ste mi dali jedan.”


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 28, prosjek: 4.04 od 5)
Loading ... Loading ...