Selo poznato po rečenici “Iša kunj preko musta i slumijo nugu.” ili “Iša kunj preko musta i da vragu nugu.”. Kažu da su jednom Plavanjci napravili koš i igrali dobrih pola sata a da niko nije da koša. Onda je jedan pametniji uzeo i izmjerio da je koš uži od lopte. [puki]

Plavno je najveće mjesto – selo u Kninskoj krajini pa i šire, površina oko 64 km2, nadmorska mu je visina cca 400 – 420 mnv. Imao je po zadnjem popisu oko 1700 žitelja, a samo malo ranije i preko 2000. stanovnika. Plavno je bilo, doduše ne svojom voljom, etnički čisto, dakle srpsko Plavno. Iz Plavna su Mlečani vodili vodu u Šupljaju kod Ivoševaca. U Plavnu je učiteljovao i mojim precima davao osnove pismenosti najveći prosvjetitelj 18. vijeka Dositej Obradović. Najumniji Srbin 18. vijeka ( Dositej Obradović ) je bio u mom Plavnu 1769. i 1770. godine gdje je zavrsio pisanje ˝Izice˝, odnosno˝Druge Bukvice˝. Isto tako Dositej je boravio, radio i učio naše pretke u Kosovu polju, Kninskom polju i Golubiću. O njemu drugom prilikom mnogo više. Za sada da završim: Plavno je ˝perivoj na svijetu˝, tako pise Muhamed Usein Kopčić. Plavno je selo dobrih ljudi, blage klime, jake bure, dobrog vina i rakije, kiselog kupusa i krompira… [milorad k.]

Uz stanovnike Plavno bilo bi zgodno staviti i jedan vrlo bitan događaj, kada  su gurali mješalicu za beton ne bi li upalila. [nine]

Inače znate li da su Plavanjci farbali antene da gledaju TV program u boji. [kninjanin]

Poznata je ona o Plavanjcima koji su natezali gredu. [mićo]

Do samog Plavna se dolazi dosta teško. Željeznička stanica je od sela daleko 5 km. Cesta je posebna priča. Projektant nije poznat, asfaltiralo se noću. Kad je pozvana Republička komisija da primi cestu, udarila je na početku ceste znak zabranjen saobraćaj za sva vozila. Živa je istina da je jedna baba iz Plavna išla u apoteku da kupi tablete protiv povraćanja i tražila od apotekarke: “Daj mi srećo tablete za plavanjski autobus.” [zapisničar]

Plavanjci su sadili igle ne bi li im nikle ćuskije. [zapisničar]

Iša kunj preko musta i slomio nugu, itd. Ove rečenice, sasvim sigurno nemaju veze s Plavnom, koliko znam, potiču iz Bukovice. [đuro]

Pričalo se da su Plavanjci napravili mlin na vrhu brda, pa se tek onda sjetili da nema vode koja bi ga pokretala. Čuo sam i da je neki čovjek prolazio kroz Plavno, sreo neke mještane i pozdravio ih sa “Zdravo ljudi!”, a oni mu odgovorili: “Njesmo mi ljudi, nego Plavanjci.” Dijalekt u stilu “Iša kunj preko musta i slumijo nugu” je često korišćen u Plavnu, Otonu, Pađenima, a moguće i u Mokrom Polju. [đolence]

Nekada “velebno” Plavno, danas je tuzna ruina od sela.Mnogo je nas kojim sa ponosom isticemo da smo rodjeni ili da poticimo iz tog pitomog gnijezda. Biti PLAVANJAC nije samo privilegija nastala rodjenjem vec i obaveza koja te prati kroz cijeli zivot. To je obaveza casnog i trpeljivog bitisanja ma gdje da te sudbina baci u njenom nepredvidljivom toku. Mogli ste cuti bezbroj podrugljivih anegdota o tim krotkim ljudima, koje su uglavnom ispredali podrugljivci i zavidljivci, ali ste retko mogli cuti da se tamo radjaju losi ljudi.Ja se sjecam vremena kada putnik, namjernik, nije mogao proci kroz neki od zaseoka, a da ne bude pocascen u nekoliko kuca.Dok dodje do svog odredista i tako promijeni i nekoliko zaseoka on je obavezno bio i najeden i napojen. Sjecam se takodje da se u selu nista nije zakljucavalo i da pojam kradje nije postojao. Jedino oko cega su se zestoko svadjali bio je red oko kvasenja svojih njiva. Tu su zaista bili zestoki i beskompromisni pa je neretko bilo i razbijenih glava. Plavanjsko polje je pojam urednosti sredjenosti. Nije bilo zaparlozenih njiva, a sramota je bila ako je tvoja parcela imala slabiji rod od okolnih. Pamtim Plavno po orkestru zvukova i mesavini mirisa koje me prate kroz cijeli zivot. Nikada vise u zivotu nisam dozivio rana jutra takvih jasnih boja, a ni takve sutone pracene blejanjem ovaca i mukanjem krava koje su se same lucile pri povratku sa pase. U secanje mi navire mnostvo zvukova. Susti mi Kosinac u vodenickom tocku i u bezbroj bukova. Mirise mi i sad cima paradajiza u “lukama”. A tek sijeno…Nijedna voda mi nije vise onakva kakva mi je ostala u ustima sa Simica vrela ili sa Karanovica tocka. Nijedna mi vocka vise nije onako slatka kao vocke mog detinjstva u tom rajskom selu. I sad cujem topot konja i praporce sa komace pracene prigusenom pricom seljaka koji odmah posle ponoci promicu ispod prozora i gube se u tami odlazeci prema Kninu i pijaci. Kakav mi je samo dozivljaj bio dolazak i odlazak pjeske sa Bendera. Sjecam se prelijepih druzenja, opustenosti i bezbriznosti i kao da sam ih zagubio tamo negdje u djetinjstvu. Sve sto je svijetlo i blistavo potice sa tog iskona.
I zato se sa tugom okrecem dansanjici u kome je Plavno postalo tuzno popriste i poslijednje odrediste mojih ostarjelih rodjaka i zemljaka. Razdire me pomisao da cu docekati vrijeme u kome ce bura nanositi snijeg kroz pusta polja i utrine, nanoseci smetove u potpuno prazne kuce i zaseoke.
I rijetko ce ko navratiti da obidje u travu i siblje zarasle grobove.Ostace samo sjecanje koje sa vremenom postaje sve vaznije i vaznije… [pegor]


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 41, prosjek: 4.2 od 5)
Loading ... Loading ...