Ustanova koja je bila sve samo ne starački dom, odnosno dom penzionera. Restoran, hotel, disko, kafić, kuglana, mjesto za kartanje (profesionalno) itd. [puki]

Mjesto gdje je najmanje bilo upravo staraca. Rijetki gosti kojima je hotel ispod nivoa, kuglana kao “baza” za odbjegle sa časova i mjesto sitne (i ne uvijek sitne) šahovske kocke. Akteri: Aco Bjelanović, Singapurac, Franušić, Kresović, Peteržilnik… S forom od 2-3 minuta, obilje prljave igre s rušenjem figura i gotovo hipnotičkim uzastopnim ponavljanjem neke rijeci, Aca je dokazivao da je “najveći” i da šah nipošto nije nedinamičan i po zdravlje bezopasan sport (jednom je od Franušića popio sat po nosu i to onaj starinski, drveni Gardeov ). Za mlađe bilo je to mjesto za gledanje i učenje, a još više za pravu pozorišnu predstavu koju su nam šahisti iz večeri u veče pružali. O praznicima, a u nekim periodima i mimo njih, Starački se pretvarao u pakao koji nije mogao da primi sva zainteresovane (trebalo je znati nekog na vratima), mjesto da vidiš i da budeš viđen… [vladan]

Ispravka! U mom prilogu o Staračkom domu potkrala se ozbiljna greška na šta me ljubazno upozorio Zapisničar koji je prisustvovao sceni. Sat je popio Singapurac, a ne Aco. To istine radi treba ispraviti, ali se slika o fizičkoj opasnosti igranja šaha time bitno ne menja. Prisustvovao sam lično Franušićevom napadu “teškom figurom ” (nisu bili oni lagani plastikaneri tipa Dubrovnik) na Acu. Verovatno će i Dražen neku o ovome, barem jer tako najavio.[vladan]


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 2, prosjek: 3.5 od 5)
Loading ... Loading ...