Jedan od poznatijih šahista u Kninu. Bio je prvak Hrvatske. Jednom prilikom je dolazila neka ruska delegacija u Knin i organizovana je tribina u Domu JNA. Vladan se stalno javljao za riječ. Jedan Rus je pitao domaćina ko je taj čovjek, a ovaj mu je odgovorio “Durak”, što na ruskom znači budala. Vladan je to čuo, ali je pomislio da je domaćin rekao “prvak”, pa je nastavio: “I to cijele Hrvatske.” [đolence]

Vladan je bio odličan strateg i pozicioni igrač i jedan od jačih igrača Hrvatske još u onoj staroj Jugoslaviji. Poznati su njegovi mečevi sa legendarnim Rudolfom Horvatom, popularnim Rudijem, poznatim zagrebačkim šahistom, velikim taktičarem i odličnim brzopoteznim igračem. Vladan je također igrao dugo i u poslijeratnoj Jugoslaviji. Jedno od njegovih zadnjih republičkih prvenstava bilo je 1980. – prvenstvo Hrvatske koje se igralo u Istri. Ne znam tačno gdje, jer tih godina Rabač, Umag, Poreč, Rovinj, Pula su bili česti organizatori brojnih šahovskih manifestacija. Tokom turnira, nakon odigranog kola, u večernjim satima Vladan je često svojim gromkim dinarskim glasom znao zapjevati usred hotela (bez posebne najave) “O sole mio” i druge pjesme na oduševljenje brojnih gostiju, posebno Engleza. Izuzetno simpatičan i veoma zanimljiv kao osoba, Berić će mi ipak ostati u uspomeni po slijedećoj duhovitoj priči. U jednom od kola ja se sretoh sa njime. Imao sam bijele figure i krenuh dosta oštro u otvaranju. U jednom momentu nakon što sam odigrao potez, digoh se sa stolice i sjedoh u jednu od fotelja hotelskog predvorja. Kad odnekuda naiđe Vladan, sjede kraj mene i reče: “Igram tamo sa jednim i navalio je na me oštro. Samo ga čekam da odigra g4”. “Pa šta ćes onda” upitah ga ja nakon početnog soka. “Raspaliću d5 – klasičan udar u centar”. “Pa uzme ti pješaka” odogovorim ja. “E onda je gotov jer…” nastavi on i tako mi razvališmo diskusiju jedno pet minuta, on potpuno nesvjestan da razgovara u stvari sa protivnikom, te nakon iscrpne analize (koja je inače strogo zabranjena za vrijeme turnira) ja vidjeh da od moga napada nema ništa, vratih se nazad, vrati se i on malo kasnije, ja odigrah potez i ponudih remi i on prihvati. Nikad nisam otkrio da li je razlog tome bila njegova pomalo prisutna staračka senilnost ili možda sto se previše unio u partiju i uhvatio od početka partije čvrsto rukama za glavu ne gledajući me previše, to je ona koncentracija tipa – “nije me briga s kim igram, koncentriram se samo na partiju”. [mićo šiljić]


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 3, prosjek: 4.33 od 5)
Loading ... Loading ...