Penzionisani profesor lingvistike rodom iz Đevrsaka. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom radio par godina u Puli, a nakon toga u Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Prof. Bjelanović se dugo godina bavi onomastikom, tj. antroponimijom, granom lingvistike koja se bavi izučavanjem imena i prezimena.
Napisao je dvije kapitalne knjige o imenima i prezimenima Bukovice koristeći arhive o doseljavanjima stanovništva za vrijeme Turaka: monografiju Imena stanovnika mjesta Bukovice (1978) i Antroponimiju Bukovice (1988), dva svoja čeda – magistarski i doktorski rad. Kao cijenjen onomastičar on je prije više od 25 godina upozoravao svoje kolege da se narodni govor Kninske krajine (četvoroakcenatska novoštokavska jekavica, tj. istočnohercegovački govor), kao osnova standardnog srpskohrvatskog jezika u socijalističkoj Jugoslaviji nalazi na pragu izumiranja. Njegova najveće, sada vec proročke i na vrijeme urađene studije o imenima i prezimenima Bukovice su antologijska djela gdje je anketirano preko 900 Bukovčana. Koliko se samo tu vina popilo i pršuta pojelo u ime nauke!
Interesantno je u prvom radu također postavljanje izazovne dijalektološke teze da je štokavština sjeverne Dalmacije bliža govorima Pive i Drobnjaka nego jeziku koji se nalazi u Vukovim djelima.

Dragi profesor već godinama živi u okolici Trogira, a zimi je uglavnom u Zagrebu gdje “s nešto vise od sedamdeset godina na plećima” još uvijek piše knjige pošto je prilično aktivan u hrvatskim onomastičkim istraživanjima. Naš “najveći živi lingvista” je primio prije par godina na opće oduševljenje kopiju Kninskog Rječnika i to je jedno veliko hvala od nas za sve sto je učinio za očuvanje naše lokalne jezične kulture.

Vrijeme će pokazati, ako vec i ne pokazuje, da nisu u pitanju samo izvrsni stručni radovi na polju lingvistike nego u pitanju je također kulturna baština neprocjenjive vrijednosti po pitanju etnologije.
Kao što zlosutno reče 1978. g. recenzent prof. Milenko Pekić: “uistinu, moramo imati na umu ovaj apel, budemo li nehajni i dalje, onemogućit ćemo sve generacije koje dolaze da se uhvate u koštac s onim što mi nismo htjeli i mogli” jer kao što tada napisa naš zemljak: “… moglo bi se dogoditi da zajedno s današnjim generacijama starijih stanovnika iščeznu i oblici govora kakvi su postojali u Kninskoj i Drniškoj krajini te Bukovici i Ravnim Kotarima, za našu dijalektologiju i jezičnu znanost uopće bio bi to veliki gubitak.”
I za kraj da citiram još jednu njegovu rečenicu iz naše prepiske, a radi se o još uvijek živoj leksici u govoru starijih, naših baba i didova: “Ako je za njihova života ne skupimo, otići će s njima nepovratno u grob.”


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 21, prosjek: 3.9 od 5)
Loading ... Loading ...