basketašiNepopravljivi entuzijasta Dule Čolak bio je jedini trener koji, kako sam čuo, nikad nije trenirao košarku već rukomet. No ne treba čovjeku zamjeriti, već naprotiv. Kad je klub napokon dobio čestitu dvoranu pred kraj rata, pokazalo se koliko je tu bilo potencijala. Prvi put kad sam dolazio da gledam utakmicu u novoj dvorani atmosfera je bila ko tih dana na Gripama (pošto je Jugoplastika igrala u Kupu šampiona). Za paklenu atmosferu, bubnjeve i zastave bili su zadužene kninske Delije. Imena igrača kojih se sjećam: Čađo, Nona, Mirko, Duja, Soća, Rus, Kablar, Stojaković itd. [puki]

Prvi poznatiji igrači od kojih su neki još igrali protiv Dražena Petrovića, a neki u prvoj ligi – B. Mrđen, A. Šeša, S. Berić, Bili Vučenović, Velja, Oblak, … [milano]

KK Knin je osnovan 1975. Iako su se mnogi hvalili da su ga osnovali baš oni, siguran sam da je to bio ing. Milan Milak, brat mnogo poznatijeg Marka. Prvi treninzi su se održavali na košarkaškom igralištu iza tribina Dinarinog igrališta. Prvi uslovno rečeno trener je bio Rnjak Milorad, koji se baš i nije najbolje razumio u košarku, ali jeste u štošta drugo. Prvi dresovi su bili ženske pletene majice crvene boje sa bijelom prugom preko prsiju (zvali smo ih bugarski ). To su jedini koji su se mogli kupiti tada u Robnoj kući. Odaziv potencijalnih igrača je bio strašan, na treninge je dolazio po 30-40 mladića. Mislim da je prva utakmica bila protiv DOŠK- a, a rezultat ne vredi spominjati. Kasnije, u mnogo boljim danima Knin nikada nije tukao DOŠK-a. Zimski treninzi su se održavali u Partizanu, a utakmice su se igrale u Drnišu (pazi sad) kao domaćem terenu. Sve utakmice u prvoj sezoni su izgubljene sa ne manje od 30 razlike. To nije ni čudo jer su u ligi Šibenskog saveza igrali takvi giganti kao Raslina, Razine, Krka iz Skradina… Druga sezona je počela slično, mada nešto bolje jer je Knin dobio dvoranu u OŠ “Veljko Vlahović“. Jest da je dvorana bila čudnih dimenzija, ali se moglo vremenski više trenirati. Porazi su tada bili do 10-tak razlike, a onda je Rnjak učinio genijalan potez: pozvao je Ljubu Travicu, slavnog jugoslavenskog odbojkaša da kad ne igra u “Mladosti” skokne do Knina. Na prvoj utakmici na kojoj je igrao Ljubo smlaćena je Raslina sa 60 razlike. Sjećam se te utakmice k’o danas, igrači iz tog malog ribarskog sela su radije čekali da istekne 30 sekundi nego da šutiraju jer je Ljubo udarao grozne banane i kupio sve lopte, a onda u kontri zakucavao iza leđa. 1977. godine za trenera je postavljen Dule Čolak, i tu funkciju je obavljao do rata. On nije trenirao košarku u Kninu, ali jeste u gradovima u kojima je studirao. Odmah je uveo ozbiljniji pristup treninzima i utakmicama, pa je na tabeli počinjalo bivati više pobjeda nego poraza. Sa Dulom su u KK došli Peško (tehniko ) i Ćivko (financijski ) pa je klub postao ozbiljan. KK je patio od iste bolesti kao i svi klubovi iz malih mjesta – igrači su odlazili na studije. Zato su mnogo bolji rezultati postizani u juniorskoj konkurenciji. 1979. godine KK je u juniorskoj konkurenciji bio drugi u Hrvatskoj i šesti u Jugoslaviji. Pobijeđeni su tada i Šibenik i Zadar i Jugoplastika. Neću nabrojati svih 12 da nekoga ne uvredim, ali je prva petorka bila strašna: Pole, Mrđa, Oblak, Bili i Sandi. Kasnije je KK ušao u Republičku ligu u seniorskoj konkurenciji, što ja smatram strašno dobrim rezultatom. [zapisničar]

Prije KK kakvog svi uglavnom znaju nastao je početkom 60-ih KK Knin kao sekcija pri SD Partizan. Trener je bio, a ko drugi nego Tode Čeko. Ionako je vodio sve sekcije. Ipak za učenje osnovnih elemenata igre dolazili su treneri iz Zadra i Splita. Treniralo se na igralištu Partizana koje je za tu priliku bilo nasuto šljakom. Igralištem je odjekivao glas trenera: iz polučučnja na vrhove prstiju, izbačaj zglobom, ne bacati kamenje, ne bacati čantrune… Čak su se igrale i utakmice. Postojala je samo jedna lopta. Nakon jednog gostovanja igrači su ustanovili da su zaboravili loptu u vozu. Tada je Tode mudro presudio: kad niste znali čuvati loptu, nećete više ni igrati. [zapisničar]

Ženska kninska košarka osnovana je 1977. godine. Prvi trener bio je Milorad Rnjak, zatim Čolak, pa Lošić i na kraju mladi profesor zemljopisa (zaboravila sam kako se zvao). Igrale smo sa Zadrom, Šibenikom i Benkovcem. Benkovac smo pobijedile, ostale smo izgubile. Igrale su: Sanja Mažibrada, Nera Perića, Željka Milak, Zvjezdana Kalat, Nada Jovanović, Marija Ćuro, Mirjana Sinobad, Biljana i Branka Vukojević, Snježana Bukarica …. Sanja Mažibrada je kasnije prešla u šibensku “Reviju”, a onda u “Zvezdu”. [biljana]


1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (glasova 77, prosjek: 4.18 od 5)
Loading ... Loading ...

21 komentara »