Polačani
priložio/priložila webmeštar dana 22 Nov 2006 u 09:11 pm
vodi se pod: ljudi, slovo P
Rolling Stones tj. subotom se kao kamenčine skotrljaju u grad. [kninjanin]
Na Polači se dogodilo da se čovjek (slučajno milicioner ?) naslonio na mješalicu, digao nogu i tresao je da izvadi kamenčić iz cipele, a ovaj pored njega ga je lupio lopatom po ruci misleći da ga drma struja i slomio mu ruku. [mićo]
A gdje su snimani “Virdžina”, “Braća po materi”, “Vučari Polače gornje”. A da ne pričam o antologijskom susretu polačana i Jula Brinera pri snimanju filma “Vinetu”, kao da ne znate da smo imali i jednog polačana sa tim imenom. Jeste da su ga ljudi više zvali Vinko, ali mu je ipak ćaća da ime Vinetu. Valjda je zapio sa Brinerom. Pozdrav istome. Mislim Vinetuu. Našom. [puki]
Snimajući jedan od filmova, scenograf (furešt, naravno) se obraća lokalnom stanovništvu koje treba da statira u jednoj sceni: “Sutra dođite na snimanje u četničkim uniformama! ” Na to će jedan od statista: “Oćete li nam ih vi dati, il ćemo donjet svoje od kuće?” [milano]
(glasova 43, prosjek: 4.09 od 5)
Loading ...
a vinetuova cerka ribana onog iz filmova i naseg
Ribana je cerka naseg Vinetua
Polačani
Na ovom mijestu sam se prisjetio zgode koja se desila u portirnici ulazne kapije u TVIK-u. Ne znam ime portira, rekli su mi, ali pošto ga ne znam tako mu ni ime nisam upamtio. Uprava tvornice, na čelu sa Markom Milakom, odlučila je da pooštri mjere povodom čestih i neopravdanih izlazaka kroz kapiju u radno vrijeme. Uveli su obavezu prijavljivanja punog imena i prezimena na portirnici kako bi se mogla provjeriti opravdanost izlazaka.Žao mi je što se ne sjećam ni ko je došao na lucidnu ideju da se kod portira prijavi kao Džon Vejn. Portir ga lijepo i nonšalantno upiše ne sumnjajući u vjerodostojnost dobijenih podataka. U neko doba naiđe mu pretpostavljeni i upita ga da li je bilo izlazaka. Portir mu reče da ih nije bilo nešto naročito i da je izašao samo radnik po imenu Džon Vejn.
“Pa jesi li ti ikada išta pročitao u životu? Da li si ikada išao u kino? Čovječe, sprdaju se sa tobom, pa Džon Vejn je čuveni američki filmski glumac. Nemoj dozvoliti da se tako nešto ponovi.” Taman šef ode kada pred kapiju naiđe slijedeći radnik. “Ej ti, stanider malo. Kud si pošao?”
“Treba hitno da iziđem, javili su mi da mi dijete ima temperaturu. Moramo kod doktora.” kaže mu radnik. Portir ga osmotri i reče osorno: “Moraš da mi daš ime i prezime.”
“U redu”, radik će spokojno: “zovem se Vinetu Dragičević.”
“E neće moći, maloprije glumac, opet glumac. Sada ćeš ti, Amerikanac, lijepo samnom kod šefa pa ti njemu ispričaj u kojem filmu glumiš.” “Ama čovječe ja se stvarno tako zovem!” Ne vrijedi ni ubijeđivanje, niti pokušaj vađenja lične karte. Naš ti je portir uporan i sa strogim izrazom lica ga sprovodi svom pretpostavljenom. Dužnost je dužnost, a propisi su propisi.Kažu mi ljudi od kojih sam čuo ovcu priču, da je naš veseli portir otvorenih usta slušao šefa kako viče na njega jer nije prepoznao stalnog radnika, koji se i stvarno tako zove. Češući se po glavi vraćao se naš nevoljnik na svoje radno mijesto mrmljajući sebi u bradu: “pa sad ti znaj ko je glumac, a ko nije…” (pegor)